U hrvatskome se standardnom jeziku pripadanje subjektu uvijek izriče povratno-posvojnom zamjenicom svoj bez obzira na to kojega je subjekt lica: Ja imam svoju sobu., Ti imaš svoju sobu., On ima svoju sobu, a ne: Ja imam moju sobu., Ti imaš tvoju sobu., On ima njegovu sobu. Kad je riječ o pripadanju posjedovatelju označenu 3. licem jednine ili množine, značenje rečenice u kojoj je upotrijebljena posvojna zamjenica njegov, njezin, njihov razlikuje se od značenja rečenice u kojoj je upotrijebljena povratno-posvojna zamjenica svoj. Tako rečenica Lucija čita njezinu knjigu. znači da Lucija čita knjigu koja nije Lucijina, nego pripada kojoj drugoj ženskoj osobi, a rečenica Lucija čita svoju knjigu. znači da knjiga pripada Luciji.