U skladbama toga doba prevladava dursko - molski sastav, glazbeni slog u djelima postaje zamršenijim (podjednako se rabe homofonija i polifonija), metar stabilnijim (počinju se uvoditi "nepravilne" mjere a nerijetko i učestale izmjene mjera,), ritamske vrijednosti su sve kraće, ritam je sve složeniji i bogatiji, a više se rabi i sinkopa,. Važan element je dinamika, ona pridonosi isticanju nijansi u romantičkom djelu, tempo je slobodnije tretiran, pa se interpretu povjerava velika sloboda izvođenja, uporabom acceleranda, ritardanda i rubata
