SREDNJI VIJEK
DOBA VELIKIH MIGRACIJA I RANOSREDNJOVJEKOVNA EUROPA
DOBA VELIKIH MIGRACIJA
Dolazak hunskog vladara ATILE (406.-453) na čelo hunske države donio je prekretnicu u odnosu Rimskog Carstva i barbara
želeći proširiti svoju državu zaratio je s Rimljanima i uslijedila je velika seoba naroda Atila se probio do današnjeg Pariza gdje su ga zaustavili Franci, ali je napadao i sjevernu Italiju no Rim nije osvojio zato što je među njegovim vojnicima bila kuga, a ubrzo je i on umro
Sjevernom Galijom zavladali su Franci, jugoistočnom Galijom Burgundi,, a južnom Galijom i Hispanijom Vizigoti
svoja su kraljevstva osnovali Vandali na sjeveru Afrike, Vizigoti (Zapadni Goti) u Hispaniji, Franci u dijelu Galije, a Ostrogoti (Istočni Goti) u Italiju i u Dalmaciji. Najmoćnije među njima postalo je kraljevstvo Istočnih Gota. Ostrogotski kralj Teodorik donio je niz zakona i uredaba prema rimskom uzoru. Taj izvanredno obrazovani vladar na svojem je dvoru u Ravenni u Italiji, bio okružen obrazovanim Rimljanima
u V. st. grad Rim u iznenadnom su napadu opustošili Vandali, ger mansko pleme koje je naselilo sjever Afrike. Germanski plaćenici u rimskoj vojsci, s vojskovođom Odoakarom na čelu bili su nezadovoljni odnosom carske vlasti prema njima zato što nisu dobili zemlju.
Odoakar je u uroti 476.g. svrgnuo cara Romula Augustula. Simbole carske vlasti Odoakar je poslao u Konstantinopol, a taj se događaj u službenoj povijesti smatra krajem Rimske carske vlasti na zapadu, a ujedno obilježava kraj starog i početak srednjeg vijeka
DOSELJENJE HRVATA
moguće je da je naseljavanje počelo u VII. st. iako ima dokaza da je možda počelo i u kasnijim stoljećima, a najstariji zapis o doseljenju Hrvata donosi nam bizanski car Konstantin VII. Porfirogenet u svom dijelu O upravljanju carstvom iz x.st. te je prema Konstantinu početkom VII.st. na poziv bizanskog cara Heraklija skupina Hrvata s područja između Karpata i Balitičkog mora spustili se na jug u nekadašnju rimsku provinciju Ilirik gdje su se naselili nakon što su porazili Avare.
zbog nedostatka pisanih izvora nemamo pouzdanih podataka kao o podrijetlu Hrvata
iz zapisa možemo zaključiti da su nakon velike seobe Germana Slaveni naselili njihov nekadašnji prostor od Karpata do Baltičkog mora
u IV.st. u njihov prostor iz Azije prodrli su Avari i Slaveni su se raspršili na istočne (Velikorusi ili Rusi, Malorusi ili Ukrajinci i Bjelorusi), zapadne (Česi, Slovaci, Poljaci, Lužički Srbi i Bijeli Hrvati) i južne (Slovenci, Srbi, Crnogorci, Makedonci i Bugari).Južni Slaveni su u savezu s Avarima krenuli unutar granica Bizanskog Carstva i opsjeli Carigrad 626.g. Skupina Bijelih Hrvata krenula je s njima te su tako i oni postali Južni Slaveni
click to edit
na novom području Hrvati su zatekli starosjedioce koje nazivamo Romanima. Govorili su romanskim jezikom
u pradomovini Hrvati nisu živjeli u gradovima, tako da su i u novoj domovini radije živjeli na selu.
stanovnici Epidaura preselili su se nešto dalje na mjesto koje će se poslije razviti grad Dubrovnik, a stanovnici Salone sklonili su se unutar zidina Dioklecijanove palače iz koje će se razviti grad Split, a najveći gard ujedno je i sjedište bizanskog upravitelja Dalmacije, postao je Zadar.
zbog svojeg geografskog položaja Istra nije bila izložena posljedicama slavenskih seoba poput Dalmacije
SREDNJOVIJEKOVNO DRUŠTVO-SELJAK,PLEMIĆ I GRAĐANIN
FEUDALNO DRUŠTVO
Nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva u ranome srednjem vijeku u Europi prevladalo je rodovsko plemensko društvo sa seoskim načinom života. Feudalizam je nastao u Franačkoj gdje je većina stanovnika živjela u seoskim općinama unutar kojih je prevladavalo zajedničko vlasništvo nad zemljom, pašnjacima i šumama.
Postojala je društvena piramida- na vrhu je bio kralj, ispod njega plemstvo i svećenstvo, a na samom dnu bili su kmetovi i seljaci
feudalac je posjednik feuda-zemlje ili zemljoposjeda, a kmet je bio zavisni obrađivač zemlje. Najveći zemljoposjednik bio je kralj.
Temelj novog društva postao je zemljišni posjed feud prema kojem je novo uređenje dobilo naziv feudalno društvo ili feudalizam
Kralj je s vremenom počeo dodjeljivati zemlju seoskih općina na kojima su živjeli slobodni seljaci koji su tako gubili svoju slobodu.
oko feudala su se pojavili novi društveni odnosi poput odnosa feudalca-kmeta i i međusobnih veza kao što je senior-vazal
feudalci su u većini slučajeva nad kmetovima imali sudsku i svaku drugu vlast pa se zbog toga za feudalca zna upotrebljavati naziv vlastelin, a za njegov zemljoposjed vlastelinstvo.
vladari i bogatiji feudalci gradili su utvrde i dvorce oko kojih se postupno razvijaju početci gradskih naselja te je novo vrijeme donijelo i promjenu u načinu ratovanja te je glavna udarna snaga srednjovjekovne vojske postao vitez ,ratnik konjanik
zbog potrebe slabijih da si nađu zaštitu i želje jačih da slabiji postanu ovisni o sebi još u doba prvih franačkih kraljevina razvio se odnos između seniora(gospodara) i vazala(gospodareva podložnika)
s vremenom su feudi prešli u nasljedno vlasništvo vazala koji ih nisu vračali seniorima, ali su i obveze vazala bile nasljedne
postojala je i piramida odnosa seniora-vazala. Na vrhu piramide je bio Senior, ispod njega vazal senior, a na dnu je bio vazal
ŽIVOT SELJAKA I KMETOVA
u selu je obično bila vlastelinska kuća, crkva i seoski mlin, a svako je selo imalo svećenika
crkva je od kmeta dobivala crkveni porez iliti crkvenu desetinu
robu koja se nije mogla proizvesti na selu nabavljala se na sajmovima i plaćala se u poljoprivrednim proizvodima
većina stanovnika živjela je na selu.
kmetska je služba bila doživotna i nasljedna, a za ustupljenu zemlju i zaštitu kmetovi su svojem gospodaru davali feudalnu rentu ili prihod, a renta je mogla biti radna, naturalna i novčana. Radna renta ili tlaka se sastojala od obaveza kmeta da određeni broj dana u godini radi na alodiju. Naturalnom rentom kmet je bio dužan feudalcu davati dio proizvoda sa svojeg posjeda, a s razvojem trgovine kmet je umjesto proizvoda feudalcu počeo davati novac. Takav oblik rente naziva se novčana renta, a uz sve to kmetovi su morali plaćati porez državi i davati crkvi desetinu prihoda.
ŽIVOT PLEMSTAV
vlastelinov je dom bio veći i bolje građen od ostalih kuća u selu, no da bi se istaknula njegova ljepota i snaga za gradnju se često koristio kamen.
oko vlastelinove kuće bio je zasađen vrt i podignute pomoćne zgrade
osim plemićke obii oko vlastelinskog imanja živjeli su i obrtnici i sluge koji su se skrbili za različite potrebe gospodara.
središnja prostorija vlastelinove kuće bila je velika dvorana
srednjovjekovno plemstvo živjelo je os prihoda s imanja koja su obrađivali kmetovi, a plemićki im je naslov omogućavao oslobođenje od poreza i ostalih davanja
ŽIVOT GRAĐANA
osim svećenstva, plemstva, kmetova i seljaka u srednjem vijeku pojavljuje se još jedna društvena skupina-građani. Oni su se bavili obrtom i trgovinom
stanovnici grada bili su slobodni, a grad je imao vlastito pravo i sudstvo
mnogi su se građani obogatili trgovinom pa su činili viši sloj građanstva koji su se nazivali patricije, a ostali građani koji nisu bili tako bogati zvali su se pučani i često su se bunili protiv načina upravljanja bogatih pa su zbog toga često izbijale pobune u gradovima
između XI. i XIII.st. razvijale su se komune kao vrste gradskih zajednica. Prve su se komune razvile na području Italije i Južne Francuske. Vrlo su često poput Firence imali status slobodne republike
GOSPODARSTVO I TEHNOLOŠKI NAPREDAK U SREDNJEM VIJEKU
NAPREDAK U POLJOPRIVREDI I PORAST STANOVNIŠTVA
uz uvođenje tropoljnog sustava poljodjelstvo, drugi veliki pomak u poboljšavanju poljoprivrednih metoda bilo je uvođenje pluga s kotačima
često su redovnici prvi uvodili tehničke novosti u poljoprivredi i proizvodnji. U samostanskim zajednicama trebalo je priskrbiti dovoljno hrane ne samo za redovnike već i za siromahe i prosjake o kojima su se skrbili
Širi se tropoljni sustav obrade zemlje
povećana proizvodnja hrane, žitarica posebno potaknula je razvoj i upotrebu vodenica i vjetrenjača
UTVRDE I DVORCI
najpoznatije građevine srednjeg vijeka su bile utvrde i dvorci koje su gradili vladari i bogati plemići te su imali višestruku namjenu, a osim za stanovanje služili su za obranu posjeda i za isticanje bogatstva svojih vlasnika. zbog lakše obrane dvorci su uglavnom građeni na uzvisinama
od utvrde dvorac je postajao mjesto za stanovanje
FRANCI, ARAPI, BIZANSKO CARSTVO I MLETAČKA REPUBLIKA
Dvorac je okruživao vodeni jarak
FRANAČKA
Klodvig se prema svečanstvu odnosio prijateljski te je tako postavio temelj saveza između Crkve i države. Taj se savez osobito učvrstio u drugoj polovici VIII.st. za vladavine Papina Malog iz dinastije Karolinga koji je svrgnuo vladare iz Dinastije. On je porazio Langobarde u Italiji i dao dio zemlje u središnjoj Italiji papi čime je 756.g. osnovana Papinska Država sa središtem u Rimu.
Franci germansko pleme vještih i odvažnih ratnika privođenih Klodvigom (481-511) iz dinastije Merovinga utemeljuju državu na prostoru rimske provincije Galije i proširuju franačku vlast na okolna germanska plemena. Prijestolnica Klodvigove države bila je u Parizu.
click to edit
Karlo Veliki proširio je franačke stranice na jug te je tako zauzeo i sjeverni dio Španjolske.
nakon smrti Papina Malog naslijedio je na prijestolje njegov sin Karlo koji je zahvaljujući svojom vojničkom i vladarskom sposobnosti stvorio najmoćniju državu tog vremena te je tako dobio nadimak Veliki
Životopis Karla Velikog s mnogim detaljima iz njegovog života napisao je njegov kroničar Einhard
sukob je doživio vrhunac kad je 800.g. papa u crkvi sv. Petra u Rimu okrunio Karla Velikog za cara Rimskog Carstva. Bizant je dotad bio jedino carstvo, a sad mu je ravnopravno sa zapadne strane stajalo Karolinško Carstvo
Bizant nije priznao Karlovu carsku titulu i izbio je rat. Rat je završen potpisivanjem mira u Achenu 812.g.
click to edit
nasljednici Karla Velikog nisu uspjeli sačuvati moć franačke države. Karlovi unuci sukobili su se zbog podjele teritorija te je skupljen mir u Vedrunu 843.g kojim je Franačka podijeljena na tri dijela (Zapadno Franačko Carstvo, Kraljevina Italija i Istočno Franačko Carstvo)
u prvoj polovici X.st. za kralja Istočne Franačke izabran je Oton 1.
kako se umijesto imena Istočno Franačka udomaćio ime Njemačka. Otona je u Rimu 962.g. papa okrunio za cara Svetog Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti.
ARAPI
proučavajući kršćansku i židovsku vjeru arapski trgovac iz Meke Muhamed postavio je temelje novoj jednobožačkoj religiji-Islamu
sveta pravila islama zapisana su u muslimanskoj svetoj knjizi Kur'anu, a to muslimanima ulaže pet obaveza koje se nazivaju pet stupova islama
Muhamed je u Meki okupio skupinu sljedbenika , Muhamed je propovijedao o vjeri u jednoga svemogućega boga-Alaha. Pokoravanje ili predaja Alahu (na arapskome islam) postalo je ime za novu vjeru, a sljedbenici su prozvani muslimani točnije onima koji se predaju.
meka je svoje blagostanje uvelike dugovala velikom broju hodočasnika koji su se dolazili moliti u ćabi u svetištu u kojem se štovalo oko 360 bogova i božanstva
Muhamed je bio prisiljen 622.g. napustiti Meku zajedno sa sljedbenicima, a taj je događaj pod nazivom hidžra, a 622.g. poslije je uzeta kao početak islamske ere Muhamed je sa svojim sljedbenicima otišao u grad Medinu
Ostavivši u Meki svog namjesnika kalifa Muhamed se vratio u Medinu gdje je počeo širiti islam među ostatak arapskih plemena
središte arapske države na Pirenejskom polutkom postao je grad Cordoba
Arapsa se država tada prostirala na tri kontinenta, a nazvana je Bagdadskim Kalifatom
Kršćane i Židove muslimani nazivaju ljudima(svete)Knjige
razdoblje od XI. do XV.st. nazivamo kršćanskom rekonkvistom
BIZANSKO CARSTVO
na prostoru grčke kolonije Bizantija sagrađena je nova prijestolnica Konstantinopol
podjelu carstva na Istočno i Zapadno odlukom je utvrdio car Teodozije 395.g.
Rimsko Carstvo proširilo se Europom i Sredozemljem te je uprava zbog tako velika teritorija postala težak problem rimskih careva, a radi lakšeg upravljanja i bolje obrane od barbarskih napada car Konstantin Veliki (IV.st.) preselio je prijestolnicu Rimskog Carstva na istoku.
s vremenom se Istočno Rimsko Carstvo preimenovalo u Bizansko Carstvo.
u VI.st. bizanski car Justinija 1. ojačao je državnu upravu i vojsku i uspostavljena je prevlast na Sredozemlju
car Heraklije proveo je u VII.st. niz uspješnih promjena u organizaciji države.
počela je opća helenizaija bizanskog društva koja je dosegnula vrhunac izjednačivanjem rimskog pape i carigradskog patrijarha i izbacivanjem iz upotrebe latinskog jezika te uvođenjem grčko jezika kao službenog.
u Heraklijevim poslijednim godinama vladavine nadvila se nova opasnost Arapi
MLETAČKA REPUBLIKA
Dukatom je upravljao dužd, a upravne, sudske i vojne poslove obavljali su tribuni od kojih su s vremenom dvojca nadzirala rad dužda.
sam grad prvi se put spominje u IX.st., a ime dobio prema plemenu Veneta, koje je otprije živjelo na tom prostoru
Potkraj VII.st. su progranici osnovali dukat pod vlašću Bizanta
Iako je odredbama mira u Aachenu pripala Bizantu, Venecija je zapravo uskoro postala neovisna i od Bizanta i od Franačke
U sljedećem razdoblju Venecija je postupno jačala te je do kraja XI.st. kao neovisna država, Republika Sv. Marka ili Mletačka republika već stvorila velike posjede na istočnoj jadranskoj obali, ali i po cijelom Sredozemlju