Please enable JavaScript.
Coggle requires JavaScript to display documents.
FILM (Povijest filma (periodizacija, pretpovijest filma:razdobolje koje…
FILM
Povijest filma
periodizacija
pretpovijest filma
:razdobolje koje prethodi otkrićima temeljnih filmskih tehnika (snimanje i projekcije)
predznanstveno razdoblje
- do 17.ili 19.st, podražavaju se pojavne stvarnosti, razne „iluzije“ vizualnih fenomena, „faziranost“ pokreta, kazalište sjena; optički instrumenti (camera obscura i laterna magica), prirodne pojave – svjetlost, boje, pokret (L.da Vinci, J.Kepler)
znanstveno razdoblje-
započinje znanstvenom revolucijom u 19.st kada je otkrivena fotografija (Niepce, Daguerre), te naprava za nizanje i „sintetiziranje“ faza pokreta koji nisu očiti zbog tromosti vida (praxinoscope, kinetoscope, kinetoscope), kao i filmska vrpca, kamera i projektor
Povijest filma:
od otkrića temeljnih filmskih tehnika (1890.-1895.Lumiere omogućio masovno kinematografsko gledanje filma- „Poliveni poljevač“, 1896.)
prva javna projekcija u Parizu
Vrste filmova kroz povijest
zreli nijemi film- ulazi u industrijsku fazu,
s akcentom na propagandi i velikim kompanijama (američke); fabularnom filmu pridružuje se kvaliteta psihološka razradba likova ( V. I. Pudovkin, F. W. Murnau) naglašava se ugođaj, te nadilaženje fabule (avangarda, nadrealizam, C. Chaplin...)
zvučni film – od 1930.do danas
nijemi film – do 1930.-
rani nijemi film (pionirsko doba filma) do filmova D. W. Griffitha (1915.) i uglavnom su dokumentirani, a potom je film umjetnički medij (G. Melies); pojava „montaže“ vodi ka „igranom filmu“ i gemeovima (akcioni, komedije, filmovi potjere); obogaćuje se „filmski jezik“: Griffth otac filmske umjetnosti- uvodi funkcije snimatelja, redatelja i montaže, a docnije i scenarista
započinje 1930.u 3 faze:
1.do II.svjetskog rata
nakon „vizualne simfonije“ slikovni prizori gube retoričku silinu- pojava dijaloga(govora)
psihološka razradba likova:
franc.poetski realizam, njem.politički propagandni film; amer.muzički film, kriminalistički film, vestern, melodrama
Rene Clair, Alfred Hichcock, Fritz Lang, Jean Renoir
2.do 1960.g,
utjecaj političkih i socijalnih zbivanja (ideologizacija)-
slijedi novi modus realizma-tal.neorealizam (R. Rossellini, L. Visconti, V.de Sica), te dokumentarističke struje (film-istina, direktni film)
tehničke inovacije-
film u boji (50-tih)
japanska kinematografija-
K. Mizoguchi, A. Kurosawa
„veliki autori“ pretječe modernizma:
O. Welles, L. Bunuel, I. Bergman, F. Fellini, M. Antonini, te franc.“novi val“ (J. L. Godard)
animirani film
: prevladavaju se diznijevske tendencije: N. McLaren
sve više filmskih časopisa, festivala, škola i konoteka
3.nakon 1960.god.
povećanje broja nacionalnih kinematografija
(Poljska, Češka, Mađarska, a 70-tih i SFRJ), ali dominiraju „Velike kinematografije“ (SAD, SSSR, Vel.Britanija, Francuska, Italija, Njemačka)
pojava „alternativne kinematografije“
, tj.modernističkog narativnog stila, kao i autorskog filma (preplitanje stilova- eklektici)